Vrhunski sport često je surov i nemilosrdan po pitanju selekcije. Igrači se svode na puki broj. Konkurencija je velika. Danas jesi, sutra nisi.
Samim time sportu se oduzima njegova esencija. Igrači su često nesigurni i nezadovoljni, sumnjaju u sebe jer ih se svakodnevno mjeri i prosuđuje samo prema učinku na terenu.
Dobro odigraš tada vrijediš, loše odigraš tada ne vrijediš.
Zato sam stavio iznad vrata citat jednog vrhunskog znanstvenika i profesora koji je često u svojim nastupima vraćao dostojanstvo čovjeku riječima “lijepo je što postojiš”.
Nakon treninga, pri izlasku iz gyma, želim da se igrači povremeno podsjete da imaju dostojanstvo. Da su neizmjerno vrijedni i dragocjeni. Da je vrhunska stvarnost već to što imaju priliku trenirati, boriti se, rasti i napredovati. Da neizmjerno nadilaze sebe. Da je sve moguće. Da je lijepo što postoje.
„Čovjek je biće u projektu. On zato nikada nije ono što jest u trenutku u kojem sebe registrira, nego je uvijek ono što bi mogao biti. Čovjek je biće satkano od akcije, napretka, gledanja naprijed, od onoga što će biti.“ prof. Tomislav Ivančić
