Od prve godine fakulteta uključen sam u praksu. Krenuo sam kao kondicijski trener mlađih kategorija u košarkaškom klubu. Bio u reprezentaciji na dva europska prvenstva i vodio kondicijsku pripremu mladim reprezentativkama. Sudjelovao na različitim međunarodnim kampovima u ulozi kondicijskog trenera. Pohađao mnoge seminare za stručno usavršavanje.
Po završetku fakulteta krenuo sam više u smjeru zdravstvenog fitnessa i radio s rekreativcima bilo individualno ili grupno, a smanjio rad sa sportašima.
U slobodno vrijeme vodio sam projekt za promociju tjelesne aktivnosti ciljanoj populaciji. Bio sam urednik i voditelj emisije koja se bavila promocijom tjelesne aktivnosti i zdravog načina života.
Mogu reći da sam u praksi prošao mnoga područja kineziologije koja mi omogućuju širu sliku rada i iskustva. Svega sam se nagledao od stručnjaka do nestručnjaka.
U jednom trenutku zapitao sam se di me srce u struci najviše vuče? Što mi je najveći gušt raditi? Gdje se mogu najviše dugoročno dati?
Kad pogledam natrag odgovor je bio jasan – kondicijski trening s mladim sportašima.
Nikad ne bi više guštao nego u procesima razvijanja mladih sportaša.
Pratiti dugoročno rast i razvoj. Razvijati široku paletu motoričkih sposobnosti i znanja. Biti dio odrastanja i odgoja. Iz ničega stvarati nešto. Umnažati talente i sposobnosti.
Sve to iskristaliziralo je područje moje uske specijalizacije s kojom se bavim.
U tom smjeru je i dizajniran “Vučko kondicijski centar”.
Tek je početak. Priča je ovo koja nije slučajna. Velike stvari sanjamo. Ništa manje od onoga za što smo stvoreni. Sve je na čvrstom Temelju sagrađeno. Zato straha nema. Bit će sve dobro, ako nije dobro nije kraj.
