Koliko li je samo mladih sportaša uništeno zato što je sportski sustav prerano fokusiran na rezultat. Toliko je mladih talenata dominiralo u mlađim kategorijama, da na kraju od njih u sportu nije bilo ništa.
Previše je djece isforsirano u ekipnim sportovima preuranjenim upisivanjem od pete-šeste godine, da bi s 18 godina došli do zasićenja i odustajanja.
Ako govorimo o sportskim igrama, bitno je sportaše od 9-17 godina osposobiti za seniorski uzrast. Tko se još sjeća tko je bio prvak Hrvatske u nogometu, kadetski uzrast 2014. godine?
Nebitno skroz. Možda bitno samo uskom krugu ljudi, ranjenih taštinom i nerazumijevanjem dugoročnog procesa stvaranja sportaša.
Stvaranje sportaša je dugoročna priča. U mlađim kategorijama fokus treba biti na višestranom razvoju sposobnosti i znanja, a ne rezultatu. Šanse za uspjeh su male, a bez promišljenog, dugoročnog i pravovremenog razvoja sposobnosti – nikakve.
Zato i volim ovaj posao. Iz treninga u trening promatrati i voditi proces psiho-motoričkog razvoja. Svako malo osvrnuti se unatrag i pogledati napredak. Baš kao i život, ako stojiš propadaš.
„Dječak je međutim rastao i duhom jačao.“ Luka 1, 80
