Ako se kineziolozi/kondicijski treneri oslanjaju isključivo na znanost u radu, poprilično sužavaju svoj pogled na stvarnost. Znanost nije stvorila ništa novo, već otkriva ono što već postoji. Iz dana u dan pobija samu sebe. Znanstveni pristup u treningu nezamjenjivo je bitan ali nije isključiv.
Svoj pristup u praksi ne temeljim isključivo na znanosti, nego i iskustvu i intuiciji.
Iskustvo je ništa drugo nego neobjavljeni znanstveni rad. U praksi ponekad vidimo rezultate nekog djelovanja što nije obrađeno u nekoj publikaciji ali očigledno funkcionira.
Najbolji primjer iskustva možemo vidjeti u starijih trenera, koji iako koriste u pojedinim segmentima rada neke starije metode, ipak ostvaruju vrhunske rezultate.
Uz znanost i iskustvo, treći element je intuicija. Intuicija je trenerski talent. Kad ponekad nešto napravimo, ne znamo zašto, ali funkcionira. Intuicija je ona situacija kad po osjećaju u određenoj situaciji reagiramo unutar treninga ili programiranja, zadajući određenu vježbu, povećavajući/smanjujući intenzitet i sl. Jednostavno kad osjećaš trening i proces i u hodu neke parametre modeliraš.
Znanost, iskustvo i intuicija međusobno se isprepleću i podjednako su važne za vrhunskog kondicijskog trenera.
„Znanje je moć samo ako je odjeveno u mudrost.“ prof. T.I.
